Prednost studiranja ovde, rekla bih, je u mogucnosti da se cuju raznorazni jezici. Tako se kampus cini kao da je studentska “Meka”. Tu dolaze mladici i devojke iz najrazlicitijih krajeva sveta. Oni sa sobom nose svoju kulturu i jezik i time obogacuju svako predavanje. Predavanja su ovde uglavnom zamisljena kao razmena iskustava i misljenja pa se tako veoma lako i brzo sazna kako se nesto radi u Japanu, Indiji, Poljskoj, Peruu...

 http://www.sdsu.edu

Iako je vreme toplo i u februaru mesecu, studenti se oblace najrazlicitije moguce. Neki nose cizme, zimske jakne pa cak i rukavice. A neki pak idu na casove u apostolkama i raznoraznim modernim papucama koje se nose na bosu nogu. Neko bi rekao da ovi sto su tako oskudno obuceni usred zime nemaju sredstava da se obuku. Medjutim, svi odreda su dobro potkovani kad je rec o elektronici. 90% studenata seta po kampusu pricajuci na mobilnom telefonu. Neki drze telefon na uvetu a dobar deo njih ima samo slusalicu u uvetu pa covek kad naleti na njih misil da pricaju sami sa sobom.

Prednost studiranja ovde, rekla bih, je u mogucnosti da se cuju raznorazni jezici. Tako se kampus cini kao da je studentska “Meka”. Tu dolaze mladici i devojke iz najrazlicitijih krajeva sveta. Oni sa sobom nose svoju kulturu i jezik i time obogacuju svako predavanje. Predavanja su ovde uglavnom zamisljena kao razmena iskustava i misljenja pa se tako veoma lako i brzo sazna kako se nesto radi u Japanu, Indiji, Poljskoj, Peruu...

Tako smo mi pre neki dan imali na casu Fonologije gosta-govornika Arameic jezika (jezik Isusa Hrista). On je izgovarao neke reci na svom jeziku a mi smo ih fonetski zapisivali. Bilo je mnogo interesantno cuti kako se “u originalu” kaze Aleluja, Satana … Imali smo priliku da nam gosti na Fonologiji budu govornici Mandarin kineskog jezika, ruskog, nemackog, tajlandjanskog …

Uticaj razlicitih klutura se oseca i na drugim casovima. Na primer na strucnim predmetima koji se ticu konkretnog poducavanja stranog jezika, jako je interesantno cuti kojim su sve metodama ljudi bili izlozeni prilikom ucenja engleskog. Na primer, u Japanu deca ne vole sto uce engleski i uvek pitaju nastavnika sto oni uce taj jezik kad su ih oni pobedili u velikom ratu (Drugi svetski rat). Isto tako u Japanu djaci i studenti ne postavljaju pitanja na casu – to se smatra neprikladnim i nepristojnim.

Interesantno je videti i kako se studenti ponasaju jedni prema drugima. Atmosfera na casu je uvek prijatna. Ljudi se cine prijatnim i spremnim da saslusaju onog drugog – tesko je reci koliko je to spontano a koliko nauceno ili nesto drugo. Tokom kolokvijuma i ispita niko ne prepisuje. Niko cak ne podvaljuje kad su u pitanju domaci zadaci – ponekad se cini kao da su operisani od studentskih prevara …

Profesori su ocigledno pretrpani poslom jer uvek imaju gomilu studentskih radova (kolokvijuma i seminarskih) koje treba da pregledaju svake nedelje. Koriste Internet kao pano na kome objavljuju domace zadatke i stavljaju liste materijala koji su potrebni da se savlada neko gradivo. Zanimljivo je da profesori nikad ne izadju iz ucionice tokom odmora (izmedju dva casa). Ostanu u ucionici da bi diskutovali sa studentima – odgovarali na pitanja ili prosto samo caskali o vremenu. Nije neobicno da profesor jede u ucionici tokom odmora. Inace, na casovima nije zabranjeno da se jede i pije kao kod nas pa se tako cesto preziva tokom predavanja :):):)

 http://www.sdsu.edu